Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com

* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...

četvrtak, 25.03.2010.

are u in such a long way down?

Kako to sve lijepo ide ka u glavi smišljaš tekst.

Dugo me nije bilo. Predugo. I naravno da se puno toga nakupilo. Previše. Toliko da zaista ne znam od kud da počnem.
Možda od negog početka, iliti da nastavim tamo gdje sam stala. Zadnji put sam pisala ... negdje o početku faxa. E, pa prvi sermestar je završio odlično, iako smatram da je mogao i bolje. Mora bolje. Zato imam drugi da popravim sveopći dojam i podignem ocjene. Da nebi bilo sumnje, svi ispiti su položeni, samo ocjenama nisam zadovoljna.
Prošao je i Božić i Nova, i oboje je bilo savršeno. Ukrast ću nekome riječi iz usta i reći „uvijek može bolje“, ali se neću žaliti. Provela sam se sjajno, novu dočekala u negovom zagrljaju... najbolji početak godine do sad.
U međuvremenu sam dobila ponudu pisati kolumnu za jedan portal (a capella, al dente, il kako ono kažu kad rintaš a ne plate ti) i isprva sam bila oduševljena. I dalje sam ja sretna što moje mišljenje čita veći broj ljudi, i sretna sam što je kolumna trenutno na dva portala. Ali bi voljela za to biti i nagrađena, ne samo pohvaljena (hvala ne plaća račune). Ne želim ispasti nezahvalna ili sebična, ali vjerujem da bi se mogla koji put uplatit koja kuna jadnom studošu.
Sigurno se pitate, kako to da sam se nakon toliko vremena odlučila napokon javiti. Skupilo mi se, naravno. A gdje ću se ispucati ako neću tu?
Pa da počnem onda (već sam počela, al dobro).
Znate onaj osjećaj kad mislite da su vaši trenutni problemi nerješivi, najveći na svijetu, patnje najteže... tako se ja sad osjećam. Znam da ima većih problema od praznog novčanika, neplaćenog posla ili (naizgled) neuzvraćene ljubavi. Puno većih. Ali meni su sada i ovi preveliki, a na njih mi se još prikrpaše gripa i svađa sa sestrom. I nemam pojma o čemu sa prvom kukam.
Naravno, najviše me brine sestra. Trudna je ponovno i svi smo presretni zbog toga. I svjesna sam da joj hormoni divljaju, ali zašto uvijek podivljaju na mene? Zašto joj nije dovoljno što joj non stop čuvam djete (nije mi teško, ali imam još jednu seku i nećaka), izlazim us susret i provodim vikende kod nje tako da bi ona mogla učiti, ne pitam ju jel dobro jer to ne voli iako vidim da nije i to mi para srce, tražim skripte po faxu za njezine preostale ispite...? zaista se maksimalno trudim. Ah...
Sljedeće na listi mojih nerješivih ogromnih problema je on. Mislim da sam se zaljubila onako, zaozbiljno. Ne smeta mi kad me kritizira. Sretna sam kad me pogleda. Sretna sam kad je on sretan. Bili smo zajedno preko nekoliko puta, ali nikako da to postane nešto ozbiljno. Kaže, ne želi birati između mene i još par cura, jer se nikada u životu nije osjećao tako poželjno. Kako čovjeku objasniti da realne šanse ima samo samnom... isprva se on upucavao meni, a ja sams e bojala učini bilošto, da ga ne povrijedim, jer me tada nije zanimao. Sada se, izgleda, situacija promjenila. Još uvijek tu ima iskrica, ali iamam osjećaj da s njegove strane svemanje... (?)
Novac me ne brine toliko. Nikada ga nije ni bilo. Kada ga je bilo, potrošio se pa ga opet nije bilo. Bolje da ga nema, manje se brinem zbog njega...

Ah...

Ato, dragi moji. Živa sam, tu sam, vratila sam se puna žalopojki. Nisam žalosna niti nesretna, samo pomalo nezadovoljna. Proći će, kao i uvijek. Imam ja puno razloga za sreću i sigurna sam da ću ih se sjetiti s vremenom :)
A vi mi, dragi moji, slobodno uskočite sa savijetom

Sve vas voli, vaša predugo odsutna
Ban_ana_nas

subota, 17.10.2009.

[:nemojme:]

evo i mene... moram priznati, da me Lady G. nije probudila iz ovog dugog sna, i dalje bi spavala... hvala, Lady G.
Da, evo stigla sam, sa puno novosti, ali više manje nebitnih. Počeo je fax, i pošto ne želim ništa ureći, neću vam pričati koliko mi je odlično tamo sad...

Ljeto? Ljeto je, kao i svako do sad, prošlo prebrzo. Ljeto je, kao i svako do sad, bilo puno doghađaja. Ljetos su, kao i svako ljeto do sad, moji otišli na more, i ostavili me da tulumarim 10 dana. (ljeto mi počinje zvučati jako glupo, pa ću prestat pisat tu rijeć). Nažalost, oko 5. dana me tako uhvatilo u leđima da nisam mogla gotovo ni hodat.. pravo mučenje. Ok, iskreno, ni to me nije spriječilo da feštam :) ma ljeto je (ups, pardon) bilo preeeeeeeedobro...

No da, sad... sad sam u PožeZi, u novom stanu, sa dobrom starom cimom i recimo novom ekipom. I reći ću samo da sa osmjehom čekam nedjelju da krenem tamo.
Ono malo bitnije, predavanja, to mogu nabrojat na prste jedne ruke, doslovno. stalno se nešto otkazuje, nečega nema, za nešto nema predavača... ma... sve me strah nadoknada... al neka... nije da mi smeta :)


idem sad, ipak je subota navečer ;)


pusa svima od

Ban_ana_naS

petak, 26.06.2009.

°˘°˘°˘°˘°˘°

Mislim onaaak, bilo bi i vrijeme, ne:D
Evo, stigla sam i ja. Nije da nisam imala vremena.
Nije da nisam imala volje.
Samo sam si svaki put kad sam htjela/mogla natipkati novi post našla neku drugu zanimaciju.

No da. Sad sam tu, pada počnem.
Gotova sam :D:D:D:D:D
To sam u zadnjih tjedan dana ponovila valjda 1000 puta. Ovim putem se ispričavam svima koji su to morali slušati. Evo samo još ovaj put XD
Gotova sam.. s faxom.. riješila Ana sve ispiteke, sad mogu i vegetirati do 10.mjeseca ako baš hoću. Ali neću. Upravo suprotno:) (evo, službeno, ovo je bio zadnji put da sam to rekla:))
Eto, moje ljeto je i službeno počelo i zasad ga nisam neznam kako pametno iskorisitla. Ali budem. Ako ne prije, danas. Moji dragi roditelji su ponovno prepustili gazdovanje meni i otišli put Jadrana na produženi vikend, tako da se sad 4 dana malo uživa :) baš mi to nekak teško pada :P. kak će ta 4 dana izgledat pojma nemam, možda koji roštilj padne… vidjet ćemo. Sve u svemu, spremna na sve :)
To je uglavnom to kod mene ovih dana… sve se nekako složilo, kockice ili puzzle, nije toliko bitno.. bitno je da se složilo.
Jedino što nikako da se složi je to što rijetko viđam neke ljude. Koji mi sad već zaista fale. Jako… nadam se da će i ti prijemni već jednom proć i da će proć kako treba, tako da imamo cijelo ljeto za sebe. Ljudofi, svima vam fige držim. Možete vi to :)
Eto, to je to od mene ovaj put. Nije baš nešto pametno niti previše informativno, ali je dovoljno.. čemu vas zamarat sitnicama :)

Šaljem vam veliku pusu… i hug, ofc…
P.S. možda ću vam sada malo rjeđe tipkati (da još rjeđe od ovoga). Obećala sam sama sebi da ću pametno utrošiti ove sunčane(i one manje usunčane) dane

P.P.S.- čestitajte mi XD, imali ste čast pročitati moj 100-ti post :D

subota, 09.05.2009.

kad bi bar mogla smislit neki originalan naslov...

Veliki pozdrav dragi i drage moje… kako ste mi vi u ove, sve duže, sve toplije i sve više ljetu nalik proljetne dane?
Ja? Ja sam dobro. Ne, odlično sam, bilo bi glupo od mene kad bih rekla da nisam. Novoga nema gotovo ništa, osim što se sa vremenom mijenja i moje raspoloženje, pa sam u skladu sa ovim sunčanima danima baš nekako euforična.
Idući vikend moji roditelji odlaze na vikend, pa sam pokušala svu tu svoju euforiju iskoristiti i pripremiti neki tulumić za ekipu. Što će od toga biti još ne znam, jer mi EKIPA NE JAVLJA HOĆE LI SE POJAVITIII!!! (eqipa, javiiiteee) . najiskrenije se nadam da će se to izrealizirati. Svjesna sam da se to preklapa sa ludim danom, al jbg, noć je duga:)
Sjećate se onoga što sam pripisivala proljeću u prošlom postu. E pa mislim da sam našla uzrok. Tj. znala sam ga čitavo vrijeme, ali sam samu sebe pokušavala uvjeriti da nije (opet) to. Bezuspješno, taj osjećaj se ne može prikriti i sakriti, posebno ne od samoga sebe. Bar ja ne mogu. Ugl, eto, provodim vrijeme misleći na mr Proljeće ;) (onak, jel ti nije već dosadilo motat se po mojim mislima?)

To je uglavnom to… idem malo učiti za promjenu, bliži se kraj semestra pa treba potegnuti.
Sve vas puno volim (naravno) i ostavljam vam veliku pusu, a jednu posebno veliku mr Proljeću;)

nedjelja, 19.04.2009.

proljeće je, a u meni...

Da, da, evo i mene napokon. Uživam u ovom priljeću što je više moguće, pa sam rijetko za računalom… više gnjavim mačke i brojim oblake vani:P
Kod mene, evo, zadnjih tjedana burno, a ja se uopće ne žalim (čudno, ja zadovoljna). Otkako je ovo lijepo vrijeme pokucalo na vrata pokušavam iskoristiti svaki trenutak, čak sam jučer i vani bila nakon malo dužeg vremena, i ostala do pola 5 (da, znam, i ja sam se križala kad sam skužila). Izrealiziran je čak i roštilj, doduše baš na Veliki petak, tako da sam ja ipak ostala malo gladna, ali sam se tako dobro zabavljala da to nisam primijetila(opet čudno…). Najiskrenije se nadam takvom provodu opet. (pozdrav ekipi)
Na sam Uskrs su mi u posjeti bile moje predrage seke, tako da sam taj dan bila full time nanny:) klinci su mi preadorabl i preobožavam ih… sad sam se već ispraksala u previjanju ukakanih pelena /velka cura/
Eto tako, dragi moji, ja sam vam tak nekak, kao što možete primjetiti, vesela i poprilično čudna. Pripisat ću to proljeću. Zasad.


veliki pozdrav od mene euforične, vesele i zadovoljne, i ono nešto što pripisujem proljeću. zasad.
pusa
papa


p.s. Moram vas i izvijestiti da je Leonida (moja maca, za one koji ju još nisu upoznali) ponovno postala ponosna mama, ovaj put peterostruka…
i za kraj evo vam jedan song... predobar:D meni bar:D
enjoy

subota, 04.04.2009.

i baš je dobro biti zaljubljen u proljeće!

Evo mene, premile i premili moji. Vremena malo, ali za vas se nađe pokoja minutica. Ne stignem se okrenuti ovih dana, vrijeme mi bježi pod kazaljkama sata.

Ovaj put sja sunašce dok vam ovo tipkam. Napokon je svanulo, čini se da je napokon došlo toliko željeno proljeće…
Da, i u Požegi je svanulo. I opet ne aludiram na meteorološke uvijete. Našla sam novi stan, i preselila se, tako da sam napokon sretna. Zaista i najiskrenije:)
Na faxu mi je odlično, al to sam vam već toliko puta spomenula da vam to vjerojatno već ide na *** van, pa neću opet. *ups*

Istipkala sam si u glavi savršen i dubokouman post, pun teških fraza i izraza. Ali odlučila sam da vam danas želim samo ostaviti dio svoje sreće.
Budite sretni, nasmijte se i pokušate proširiti pozitivnu energiju što dalje oko sebe:)

Sve vas puno voljam:D

I da, više nema razloga da mijenjam onu odluku. Krenula sam dalje. Još je tu, još ga se sjetim ponekad, ali moje vrijeme sada pripada drugom:)

subota, 07.03.2009.

!volsaN

Eto, rekoše mi neki da bi bilo vrijeme natipkati novi post. Slažem se. U potpunosti.
Ne znam od kud da krenem?

Pada kiša. Ako ne vjerujete, pogledajte kroz prozor. Ako i dalje ne vjerujete, to znači da kod vas ne pada, pa me zovite k sebi:)

Pada kiša. Opet. Neka, ne smeta mi, kažu da iza kiše dolazi sunce.

I u Požegi pada kiša. Ne aludiram na meteorološke uvijete, već na stanje duha. (kakvog vražjeg duha?). Grozim se ponovnog odlaska tamo(što je sutra). Zašto? Zato što posljednjih par dana trpim psihološku torturu. Možda malo dulje, koji tjedan. Selim se, tražim novi stan. Pa eto, opet, nakon kiše, valjda će doći sunce. Bolje mu je da dođe brzo, postajem nestrpljiva. Želim proljeće!! Ovaj put aludiram i na meteorološke uvijete i na stanje duha.

Moram se pohvaliti, naravno(to će mi pomoći da se bolje osjećam, pa ne zamjerajte), položila sam sve ispite iz prvog semestra(to sam , čini mi se, već u prošlom postu spomenula ali pročitaj sadržaj prve zagrade, bit će ti jasnije). Drugi semestar krenuo kao podmazan. Kako i neće, kad sam sve te predmete već prošla u srednjoj. Ma milina. Brine me samo jedna stvar. Na početku svakog kolegija profesori nas pitaju koju srednju smo završili. I za ekološke tehničare nikad nitko nije čuo!! Pa kad počnem tražiti posao poslodavci će mi se smijati u brk(od mlijeka), reći će da sam izmislila zanimanje i krivotvorila svjedodžbu. Moram početi s informiranjem okoline. Pa dragi moji, Ekolozi postoje! JA sam ekološki tehničar. Jesam, vjerujte mi…:P
No dobro, da ne duljim…..(kao da već nije prekasno), idem radit nešt korisno, vjerojatno buljit u prazno:P. ako mi netko hoće pomoć, samo neka dođe, pomoć je dobrodošla:)
Pousa svima,
vaša optimistica
Ban_ana_naS

P.S. odluka je ostala nepromijenjena, da odgovorim na pitanje nekih. Prestala se ja nadati. I tako i ostaje.. krenula sam dalje.

P.P.S. evo vam malo proljeća iz mog dvorišta:







P.P.P.S. svim mojim dragim prijateljicama blogericama i usputnim prolaznicama sretan dan žena

subota, 14.02.2009.

prošlo je i još jedno...

...Valentinovo. Kao da ni nije bilo. Da, naravno, ponovno sam sa svih strana zatrpana srčekima i ružicama, što po izlozima butika i trgovinica, što na TV-u. To je valjda da ga slučajno ne zaboravim (kao da je to ikako moguće)... Prošlo je, i dobro da je. nikad nisam shvaćala taj dan previše. Valjda je osmišljen za one koji zaborave tokom godine voljeti, da vole barem taj jedan dan.. ili da barem pokazuju tu ljubav.

Napisala sam post. dugačak i užasno netaktičan i melankoličan. Grozota za pročitati. Odlučila sam preko njega napisati ovaj. Napisati samo da nekako danas i nisam dobro... Prisjećam se svih onih ljudi koji su mi dragi i s kojima bi voljela provesti svo ovo slobodno vrijeme, a njih nema. (zašto??)
Treba mi promjena, koju je tako teško ostvariti, treba mi čvrsta ruka da mi pomogne kročiti ovim svijetom i da me vodi pravim putem, treba mi osmjeh na licu prijatelja. Sad! ODMAH!!

Odlučila sam danas da se prestajem nadati. U vezi njega. Kako romantičan dan za donošenje takve odluke:D. Prestajem se nadati jer to ionako nikamo ne vodi. koliko god on meni značio, nikad neće biti moj. Svi oni znakovi po kojima sam zaključivala da je osjećaj možda obostran bili su farsa, svi oni osmjesi plod moje mašte, a svaka prilika propuštena. Ne žalim. Ni trena. Ostaje mi uspomena na te zamišljene osmijehe i tajne znakove, na jedan ples i dodir njegove ruke na mojim leđima. Više od toga mi i ne treba. ()

I još jedna malo vedrija tema, onako za kraj... možda si tom činjenicom uspijem izmamiti osmjeh na lice: Očistila sam prvi semestar, tako da sam čitav drugi mjesec slobodna. Moram se i pohvaliti da sam jedina na čitavoj godini dala jedan prilično težak ispit

toliko od mene
sve vas volim, bilo Valentinovo ili ne.
pusa od Ban_ana_naS

petak, 16.01.2009.

da, evo i mene. za neke napokon, za neke malo manje napokon:P
došla sam i neznam što da pišem.
kako sam?
ne mogu reći da sam dobro. ne fizički(to sam samo malo bubana), već psihički. kad saznaš sitnicu koja te, neznam uopće zašto, toliko pogodi... nije dobro... zašto mi je uopće stalo?
ma ne, ne mogu o tome tu.. ovaj blog je preizložen..
nemam večeras puno riječi za vas, iako znam da ste ih zaslužili.
idem plakat nad svojom sudbinom(ilitiga samosažaljevat se) negdje u ćošak.
pusa svima, dok me ne prođe...

utorak, 06.01.2009.

ola

evo mene.
opet.
sutra putujem. odlazim u Požegu i nema me do idućeg petka. bzvz
razlog mog javljanja?
ne, nije samo taj da vam kažem da idem.
to nije bitno.
htjedoh s vama podijeliti radost koja je danas(odnosno noćas) zatekla moju obitelj.
moja druga sestra je rodila zdravog, malenog, dječačića, Filipa.
po guzi je dobio u 02:10, 06.01.2009. i od onda je jako dobar.
danas su ga otišli posjetiti njegova dva djeda(i zalili su ga dobro, ne brinite), dvije bake(i one) i ja, njegova teta. svi mi jedva čekamo da mali Latinović stigne kući da možemo uživati u njegovom društvu.

ja vas sve puno pozdravljam, do skorog čitanja, i ostavljam vam veliku, gotovo potpuno zdravu pusu